Kakav objekt izgraditi?

Paralelno sa traženjem zemljišta i samom odlukom o kupnji, razmišljali smo što zapravo želimo sagraditi? Želimo prvenstveno izgraditi privatnu kuću u kojem ćemo živjeti i osjećati se ugodno. Ali imajući na umu da se radi o parceli koja je udaljena 300m od mora i koja ima prekrasan otvoren pogled na more, bilo bi šteta ne iskoristiti priliku i napraviti objekt koji će imati i smještajne kapacitete za najam u turističke svrhe.

Čim smo počeli sanjati  o nekretnini (prije 5-6 godina), kuća je uvijek imala prednost ispred stana. Nismo bili baš upućeni u montažnu gradnju, ali ipak su nam montažne kuće bile nekako privlačne i oboje smo se na svu sreću našli u tome. Prvenstveno zbog brzine gradnje, ali i zbog toga što ne bi imali puno "majstora" za vrijeme izgradnje kuće. Cijena nije presudna za odabir gradnje niskoenergetske montažne kuće, iako je veća od cijene gradnje klasične kuće. Ovdje pričamo samo o gradnji, dakle o početnim troškovima ne računajući dugoročnu uštedu, prvenstveno na režijama.

Krenuli smo u istraživanje, prošli cijeli internet do kraja i natrag da skupimo što više informacija. Kontaktirali smo vodeće tvrtke u HR i BiH, raspitivali se o uvjetima, proceduri i svemu što nam je palo na pamet. Osim toga smo se zaista trudili  da što više ljudi oko sebe, prijatelja i poznanika upoznamo sa našom situacijom i idejom.

Htjeli smo dobiti što više različitih mišljena o montažnoj gradnji. Na žalost smo se ovdje jako razočarali. Čak i oni koji su u građevini, jako su skeptični prema montažnoj gradnji. Svima je prva pomisao bila da u Dalmaciji puše jaka bura koja će nam odnijeti kuću. Osjecali smo jako neshvaćeni, nismo zapravo bili sigurni jesmo li mi totalno u krivu, jesmo li malo zabrijali, pa smo malo popustili i rekli smo da smo otvoreni i  za druge načine gradnje (ukoliko nas netko zaista argumentirano razuvjeri o montažnoj gradnji).

Odluka o kupnji zemljišta

Konačno smo odlučili na kupnju zemljišta, jednog od prvih koje smo vidjeli i koje nam je baš ono nekako „kliknulo“.

Cijena zemljišta je vrtoglavo visoka, ali  na nesreću vlasnika i na našu sreću, vlasnik spušta cijenu za duplo, jer je u nezgodnoj situaciji sa bankama (hipoteke i ovrhe), pa se želi što hitnije toga riješiti.

Mi smo se odlučili na 480m2 zbog našega budžeta koji je ograničen.

I što sada, kamo i kako dalje?

Razgovarali sa vlasnikom da vidimo kakva je situacija, zatim sa bankama koje mu „prave probleme“,  te smo razgovarali i sa odvjetnicom koja vodi slučaj vlasnika i banke, a koju je zapravo angažirao jedan od kupaca, jer je htio požuriti cijelu situaciju.

Čim smo sjeli sa odvjetnicom krenulo je detaljno objašnjavanje cijele situacije koje je trajalo 20ak minuta, i odradila je to sve u jednom dahu.  Uglavnom je sve jednostavno samo se mora poštivati neka komplicirana procedura banke koja oduzima dosta vremena. Osim nas tu su još 3 kupca susjednih parcela, što je dovoljno za banke i vlasnika kako bi se riješili duga. U prilog nam ide što se svim kupcima kao i nama žuri, a i vlasniku je u interesu da se riješi hipoteke, zbog kamata...

Uglavnom odvjetnica nam je rekla da će potrajati oko 3 mjeseca dok se mi upišemo na zemljište kao vlasnici. Odmah smo se odlučili da ćemo istu odvjetnicu angažirati za svoje potrebe, jer je jako upućena u slučaj i nema smisla nekoga drugoga uzimati. Osim toga, angažirali su je drugi kupci, pa će nam cijena biti povoljnija, jer zapravo radi isti posao za 3 kupca.

Nakon toga smo išli sa vlasnikom zemljišta do arhitekta, koji je izmjerio nama i još jednom kupcu kvadraturu koju želimo, odmah smo išli kod geometra da napravi skicu, koja je dalje išla prema banci, preko odvjetnice...